Kina i SAD: Slom suovisnosti
Ako neko vjeruje da je ekonomsko, finansijsko i tehnološko partnerstvo između Kine i SAD bilo ključno za mir i prosperitet u prošlim decenijama, morat će brinuti o smjeru putovanja u tom odnosu posljednjih godina.
Nedavna dešavanja u odnosima Kine i SAD izazvala su konfuziju na finansijskim tržištima. S jedne strane, posjeta američkog državnog sekretara Antonija Blinkena Kini okončala je dugi sušni period službenih komunikacija, podižući nadu u odmrzavanje tenzija. Uz naknadno putovanje koje je planirala ministarka finansija Yellen, nadamo se da će se bilateralni odnosi vratiti na put dogovoren od strane dva predsjednika na Baliju, omogućavajući tržištima da odahnu.
Međutim, ovi diplomatski napori do sada nisu uspjeli spriječiti dalju ekonomsku politiku usmjerenu ka odvajanju SAD od Kine. Nedavni izvještaji sugeriraju da Bijela kuća razmišlja o novim mjerama za ograničavanje pristupa Kine poluvodičima za razvoj umjetne inteligencije i ograničavanje ulaganja američkog privatnog kapitala i rizičnog kapitala u Kini. Ovi mješoviti signali odražavaju opći nedostatak kohezije u politici SAD-a prema Kini i nedavno su izazvali ponovnu volatilnost na tržištima.
Politika i ekonomija
Bilo da se radi o “razdvajanju” ili “odstranjivanju rizika”, investitore ne bi trebalo zavarati semantička igra riječi. Realnost je da dvije ekonomije razdvajaju političke snage i malo je vjerovatno da će se takav trend uskoro preokrenuti. U političkom tijelu u SAD vjeruju da je ovo neophodan proces “de-rizika” kako bi se njegova ekonomija učinila sigurnijom, otpornijom i manje ovisnom o Kini. Nažalost, političari nisu ekonomisti, i bojim se da će njihova navodna politika “smanjivanja rizika” vjerovatno postići upravo suprotno od onoga što je namjeravano.
Dozvolite mi da objasnim ovu kontradikciju u tri glavna područja američko-kineske divergencije: ekonomiji, tehnologiji i finansijama.
U ekonomskoj sferi, SAD su najveći svjetski potrošač, dok je Kina najveći svjetski proizvođač. Njihovo ekonomsko partnerstvo bilo je okosnica globalizacije, stvarajući snažan rast bez inflacije više od tri decenije. Velika umjerenost inflacije posebno je imala mnogo veze sa Kinom koja je oslobodila svoje ogromne faktore proizvodnje na globalnu ekonomiju, dozvoljavajući potrošačima svijeta da troše, a centralnim bankama da stimulišu bez brige o rastu cijena.
Poništenje prednosti
Sada je razvod te veze počeo da poništava te prednosti. Trgovinski sukob između SAD-a i Kine, zajedno sa širokim porastom protekcionizma u drugim razvijenim zemljama, doveo je do stagnacije globalizacije mjerene obimom trgovine u odnosu na BDP posljednjih godina.
U tehnologiji, SAD su eminentni izumitelj svijeta, ističući se sa “0 do 1”. Kina je, sa druge strane, svjetska fabrika, sa neuporedivom sposobnošću da uradi “1 do 100”. Njihova suradnja u tehnologiji je još jedan brak sklopljen na nebu, stvarajući super uspješne kompanije poput Applea i Tesle, koje inoviraju u američkim laboratorijama i pretvaraju te inovacije u kvalitetne i pristupačne proizvode u Kini.
Razdvajanje ovog odnosa će unazaditi svijet u tehnološkom napretku. Bez kineske proizvodne sposobnosti, manje američkih inovacija će doći na tlo i pretvoriti se u masovne proizvode. Jednako tako, kineska proizvodna sposobnost će također biti nedovoljno iskorištena bez pristupa novim izumima iz SAD-a. Slom ove suovisnosti mogao bi dovesti do bipolarnog svijeta u nekim kritičnim tehnologijama, što bi rezultiralo ekonomskom neefikasnošću i potencijalnim opasnostima po nacionalnu sigurnost.
Konačno, u finansijama, SAD su najveći svjetski zajmoprimac, dok je Kina najveća štediša. Prije
usvajanja kvantitativnog popuštanja (QE) od strane Fed-a, SAD su ovisile o Kini u financiranju svojih dvostrukih deficita, dok se Kina oslanjala na duboka tržišta kapitala SAD-a kako bi parkirala svoju štednju.
Neoptimalno udaljavanje
Međutim, QE je promijenio tu ravnotežu jer Sjedinjenim Državama više nije bila potrebna Kina da popune svoje fiskalne praznine, već su jednostavno mogle narediti Fed-u da uključi štamparsku mašinu. Osim toga, američka vlada je mnoge kineske kompanije stavila na ograničene liste za ulaganja, pokušala je ukloniti kineske ADR sa svojih berzi i zaprijetila sankcijama kineskim subjektima da koriste SWIFT sistem u američkim dolarima. Kina je, kao odgovor, ubrzala upotrebu svoje valute u međunarodnoj trgovini i ohrabrila kompanije koje kotiraju u SAD-u da se vrate kući na kotaciju u Šangaju i Hong Kongu. Finansijsko razdvajanje je, stoga, stvarno i od suštinskog značaja za mnoga tržišta.
Sve u svemu, kako se dvije supersile udaljavaju, mnogi aspekti globalne ekonomije se mijenjaju na načine koji nisu optimalni za ljudski napredak. Ako neko vjeruje da je ekonomsko, finansijsko i tehnološko partnerstvo između Kine i SAD bilo ključno za mir i prosperitet u prošlim decenijama, morat će brinuti o smjeru putovanja u tom odnosu posljednjih godina.
U tom smislu, svaki pokušaj usporavanja pogoršanja odnosa je dobrodošao. Obnavljanje zvaničnih dijaloga i sastanaka uživo je dobar početak, ali je potrebno mnogo više da se spriječi potpuna razdvojenost dvije zemlje koja će samo povećati, a ne smanjiti rizike za njih i svijet u cjelini.
Aidan Yao (China Daily)
