Osman Bakar: Put svile, islam i konfucijanizam
Dozvolite mi da prvo izrazim iskrenu zahvalnost gospodinu Samuelu Leeju i njegovom Malezijskom klubu prijatelja Puta svile na ljubaznom pozivu koji mi je upućen da održim glavni govor na Forumu Puta svile i azijske civilizacije 2024. Godine ovog popodneva. Organizatori bi željeli da govorim na temu „Put svile, islam i konfučijanizam.“ Kao student historije i civilizacija, smatram ovaj poziv zaista velikom čašću koju nikada neću zaboraviti. Hvala vam!
Koliko ja razumijem, današnji Forum se uglavnom bavi inicijativom Pojas i put (BRI) koju je 2013. godine pokrenuo predsjednik Kine Xi Jinping. Drugim riječima, Novim Putem svile. Prije nego što iznesem svoja mišljenja o nekoliko stvari o Novom Putu svile, osvrnimo se ponovo na Stari Put svile, za koji vjerujem da može pružiti korisne lekcije glavnom pokretaču Novog Puta svile, naime Kini, i članovima BRI zajednice.
Historija Puta svile, ili Puteva svile kako ga neki historičari preferiraju nazivati, jedan je od najuticajnijih perioda u ljudskoj historiji, koji se proteže kroz skoro šesnaest vijekova, od drugog vijeka prije nove ere do petnaestog vijeka nove ere. Otvaranje trgovine prema vanjskom svijetu od strane dinastije Han u Kini 130. godine prije nove ere otvorilo je zvaničnu zavjesu historije Puta svile. Ova historija Puta svile može može se smatrati historijom susreta najvećih ljudskih civilizacija prije modernog doba. To je period historije koji je svjedočio rođenju dvije velike religije i civilizacije svijeta, naime kršćanstva i islama. U kontekstu naše sadašnje diskusije, nije nas prvenstveno zanimala historija pojedinačnih religija i civilizacija koje dijele Put svile dug otprilike 6.437 kilometara ili 4.000 milja. Umjesto toga, to su međucivilizacijski susreti koji su utjecali na oblikovanje historije Puta svile o kojem je riječ.
Samo oko 100 godina nakon otvaranja Puta svile, Abrahamov poslanik, Isus Krist, rođen je u zapadnoj Aziji koju Evropa i Amerika nazivaju Bliskim istokom. Kršćanstvo, religija zasnovana na Kristovim učenjima, identificirano je s velikom civilizacijom, teritorijalno gledano, i moćnom, posebno jer je postojalo u ime Bizantijskog Rimskog Carstva, koje je usvojilo kršćanstvo kao svoju službenu religiju. Zahvaljujući geografskoj blizini, pa čak i određenom teritorijalnom preklapanju između Bizantskog carstva i Zapadne Azije, materijalni i kulturni resursi prvog, posebno na vrhuncu njegovog prosperiteta, uveliko su uticali na sudbinu Puta svile. Trgovina na Putu svile je procvjetala kao rezultat toga. Godine 610. nove ere pojavio se još jedan abrahamski poslanik, ovaj put ponovo u Zapadnoj Aziji, tačnije u gradu Mekki, u Arabiji. To je Muhammed, poslanik islama, za kojeg Kurʾan tvrdi da je posljednji u dugom nizu poslanika u ljudskoj historiji. Datum 610. godine nove ere ima simboličan značaj, ne samo sa stanovišta historije Puta svile. Datum se nalazi tačno u sredini ovog historijskog perioda koji trenutno posmatramo. Osam vijekova historije Puta svile je prošlo kada se islam pojavio na svjetskoj sceni, a u još osam vijekova koji su uslijedili, islam je bio glavni civilizacijski partner u oblikovanju sudbine Puta svile. Srednost, kurʾanska wasatiyyah, izgledala je kao zaštitni znak islama i njegove nove civilizacije. Ne samo vremenski gledano, islam se nalazio usred perioda Puta svile u historiji, već i prostorno ili geografski gledano, zemlje islama zauzele su srednji položaj između Dalekog istoka, čija je Kina glavna komponenta, i Zapada. Ali što je još važnije, islamska ideja srednjeg položaja ili srednjeg puta koji se shvata u moralnim, kulturnim i civilizacijskim terminima. Islam sebe naziva srednjom zajednicom ili ummatan wasatan u kurʾanskoj terminologiji.
Kada Kurʾan još nije bio u potpunosti objavljen, već je nazivao muslimansku zajednicu srednjom zajednicom. Upravo u svjetlu ovih različitih osjećaja srednjeg položaja, islam je odigrao svoju ulogu u globalnim poslovima kao civilizacijski most između Istoka i Zapada. Ova uloga je bila svojevrsna sudbina za islamsku civilizaciju.
Poznato je da je islam odigrao važnu historijsku ulogu kao civilizacijski most između Kine i Evrope. Ovo je posebno tačno u oblasti znanja, a Put svile je odigrao ključnu ulogu u prenošenju znanja iz Kine u Evropu putem islama. Kao mlada religija i civilizacija sa obilnom duhovnom i intelektualnom energijom, islam je donio svježinu, inovacije i obnove u mnoge različite aspekte onoga što ja nazivam “civilizacijom Puta svile”. Primjer za to je bila obnova ili stvaranje novih centara znanja i učenja duž Puteva svile. Dobar primjer bio je drevni grad Merv (Marwu na arapskom i perzijskom), koji se nalazi u današnjem Turkmenistanu.
Merv je bio kosmopolitski grad. U predislamsko doba bio je glavni centar budističkog učenja, kao i važan nestorijanski kršćanski centar učenja. S obzirom na dugi iranski kulturni utjecaj u ovom drevnom gradu, postojalo je i značajno prisustvo zoroastrizma. Pod islamom grad je obnovljen, prvo od strane omejidskog halife u devetom stoljeću nove ere, a kasnije od strane abasidskog halife u dvanaestom stoljeću nove ere. Ali upravo pod abasidima se Merv transformirao u jedan od najnaprednijih centara islamske nauke i kulture u svijetu, uz toleriranje, pa čak i pokroviteljstvo kosmopolitizma. Predislamski kosmopolitizam u Mervu ustupio je mjesto islamskom kosmopolitizmu koji je bio nov po duhu i obliku. Islamski kosmopolitizam tog doba pomogao je procvatu Puta svile i raznih civilizacijskih aktivnosti koje su ga pratile, posebno aktivnosti međukulturalnog znanja, trgovine i drugih sektora ekonomskog života. Postoji važna lekcija koju Novi Put svile može naučiti iz ove i drugih sličnih epizoda u historiji Puta svile. Ova važna lekcija je da je relevantno znanje ključno za civilizacijsku obnovu, kao i prosvijećeni kosmopolitizam.
Ideja o islamu koji uči od kineske civilizacije ušla je u muslimansku svijest vrlo rano u njenoj historiji. Poslanik Muhammed (s.a.w.s.) je rekao svojim sljedbenicima da traže znanje čak i u Kini. Njegove riječi, kao što je obično slučaj, izgleda da su imale gotovo trenutni utjecaj na njegove sljedbenike. Nedugo nakon Poslanikove smrti, prva muslimanska diplomatsko-trgovinska delegacija stigla je u Kinu. Srdačno su ih dočekali zvaničnici dinastije Tang. Bilo im je dozvoljeno da ostanu u Kini ako žele. Neki od njih su, zapravo, ostali i vjenčali se s lokalnim stanovništvom. Nažalost, vrlo malo znamo o ranim susretima između islama i kineske civilizacije, posebno između islama i konfučijanizma, koji je glavni oblikovatelj tradicionalne kineske misli i civilizacije. Ali mnogo više znamo o njihovim kasnijim susretima od kasnog perioda Ming nadalje.
Također znamo nešto o tome šta je islam kao mlada civilizacija naučio od mnogo starije kineske civilizacije. U prvih nekoliko stoljeća svog postojanja, islam je od Kine učio naučna znanja u nekoliko oblasti, posebno astronomiji i alhemiji. U oblasti tehnologije, islam je naučio umjetnost
izrade papira i baruta. Islam je uspio dalje razvijati i unapređivati nauke alhemije i astronomije, kao i tehnologiju izrade papira i baruta koju je naslijedio od Kine, a da nikada nije ni pomislio da ih patentira. Značajno i na sreću svijeta, islam je podijelio s Evropom znanje koje je unaprijedio, a do određene mjere i s Kinom, time svojevrsno uzvraćajući Kini za civilizacijske usluge koje je primio u ranijim stoljećima. Dijeljenje naučnog znanja između Evrope i Kine je relevantan primjer njegove klasične uloge kao civilizacijskog mosta između Dalekog istoka i Zapada.
Što se tiče jugoistočne Azije, pomorski Put svile je imao veći utjecaj na njenu regiju. Po svemu sudeći, putovanja Zheng Hea početkom petnaestog stoljeća su uveliko povećala značaj Pomorskog Puta svile. Zheng He je poznata historijska ličnost i u Kini i u jugoistočnoj Aziji, posebno u zemljama malajskog govornog područja. Savremena Kina i i savremeni muslimani u zemljama malajskog govornog područja možda nemaju isto poštovanje prema Zheng Heu, ali postoji konvergencija stavova o mnogim stvarima u vezi sa Zheng Heom. Važno je za sve nas danas, u Kini i jugoistočnoj Aziji, da Zheng He može poslužiti kao važan kulturni most između dvije strane, posebno za naše vrijeme.
Dozvolite mi da sada podijelim svoja mišljenja o civilizacijskoj dimenziji Novog puta svile, BRI-ja. BRI je sada star više od decenije. Njegova fizička infrastruktura je ogromna i skupa. Suočava se s mnogim izazovima. Po mom mišljenju, BRI-ju je potrebna kulturna ili civilizacijska dimenzija koja će odgovarati njegovoj ogromnoj infrastrukturi. Stoga je potrebna odgovarajuća nova civilizacijska inicijativa. Svakako, Kina je napravila neke zanimljive i značajne poteze u kulturnom smjeru, posebno u pokretanju dijaloga. Ali čini se da tim potezima nedostaje fokus u sadržaju i jasan smjer. Po mom mišljenju, ključno za novu civilizacijsku inicijativu bio bi stalni međucivilizacijski dijalog općenito, a posebno između islama i konfučijanizma, s obzirom na njihov dominantni utjecaj u Kini i kod mnogih članova BRI zajednice. Ovaj međucivilizacijski dijalog može krenuti naprijed od mjesta gdje je stao Savez civilizacija pod pokroviteljstvom UN-a. Važno je napomenuti da velika demografska prisutnost etničkih Kineza u jugoistočnoj Aziji znači da bi učenjaci konfučijanizma koji učestvuju u dijalogu mogli dolaziti i iz Kine i iz jugoistočne Azije.
Želim zaključiti svoj govor sljedećim napomenama. Postoje dva dobra razloga zašto muslimani, a posebno učenjaci islama, trebaju biti uključeni u diskurs o Novom putu svile. Jedan je historijski, a drugi filozofski. Što se tiče historijskog razloga, Stari put svile je glavni izvor inspiracije za Novi put svile. Ali historija islama i njegove civilizacije bila je blisko isprepletena s historijom Starog puta svile. Savremeni islam treba ponovo razmotriti tu historiju, posebno njen civilizacijski aspekt. Za njih, ponovni posjet Starom putu svile bio bi ponovni posjet važnom dijelu njihove vlastite historije.
Što se tiče filozofskog razloga, postoji potreba za kontinuiranim civilizacijskim dijalogom između islama i konfučijanizma u vezi s inicijativom Novog puta svile. Dijalog bi se trebao fokusirati na civilizacijsko partnerstvo između islama i konfučijanizma u svjetlu Agende Ujedinjenih nacija o Savezu civilizacija, o zajedničkim vrijednostima između islamske i kineske civilizacije i o tome kako bi Novi put svile doprinio ostvarenju novog svjetskog poretka zasnovanog na zajedničkoj globalnoj etici.
Blisko srcu sadašnjeg malezijskog premijera, YAB Dato’ Seri Anwara Ibrahima, je ideja azijske renesanse i ideja dijaloške zajednice. Poznati kineski učenjak konfučijanizma, dr. Tu Weiming, podsjetio nas je da je ideju dijaloške zajednice prvi put predstavio Konfučije prije više od 2.500 godina. Ali, na dobrobit svijeta, Poslanik Muhammed (s.a.w.s.) potvrdio je univerzalnu vrijednost dijaloga kada je svoj grad Medinu pretvorio u dijalošku zajednicu prije više od četrnaest stoljeća. Vjerujem da u naš diskurs o Novom putu svile trebamo uključiti i Dato’ Seri Anwarovu ideju o azijskoj renesansi i ideju dijaloške zajednice, kako su je naglasili Konfucije i poslanik Muhammed (s.a.w.s.).
S engleskog preveo: Nevad Kahteran
Izvornik: Osman Bakar (2024). “SILK ROAD, ISLAM, AND CONFUCIANISM”. Al-Shajarah: Journal of the International Institute of Islamic Thought and Civilisation (ISTAC) 29 (1):239-44. https://doi.org/10.31436/shajarah.v29i1.1847.
[1] Al-Ghazali Katedra za epistemologiju i civilizacijske studije i obnovu na ISTAC-u, Međunarodni islamski univerzitet Malezije (IIUM) i emeritus filozofskih nauka, Universiti Malaya, Kuala Lumpur. Dr Bakar je također član Malezijske akademije zanosti. Email: osmanbakar@iium.edu.my
[2] Ovaj glavni govor održan je na Forumu „Put svile i azijska civilizacija 2024.“ u hotelu Shangri-La u Kuala Lumpuru, 28. marta 2024. godine. Među gostima Foruma bili su Yang Amat Berhormat Dato’ Sri Haji Fadillah bin Haji Yusof, zamjenik premijera Malezije; Njegova Ekselencija Liu Jianchao, minister međunarodnog razvoja Centralnog komiteta Komunističke partije Kine (KPK); Njegova Ekselencija Ouyang Yujing, ambasador Kine u Maleziji; i gospodin Samuel Lee, predsjednik Malezijskog kluba prijatelja Puta svile.
